Izgradnja zračnih tk vodova 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 12 | Nivo: VUS

UVOD
Prilikom izgradnje zračnih tk mreža treba imati na umu da je svaka od mreža specifična i različita od druge (broj pretplatnika, konfiguracija terena, dužina kabela, sastav stanovništa, itd.). Zbog toga je potrebno svaku od njih zasebno analizirati i izvršiti detaljni proračun.
U seminarskom radu obrađen je postupak izgradnje zračne telekomunikacijske mreže, te prilikom pisanja rada korištena je metoda indukcije i dedukcije. Rad je podijeljen na tri poglavlja, koja su dalje raščlanjivana na podpoglavlja.
U prvoj cjelini obrađena je povijest telekomunikacijskih vodova, te podjela tk vodova na simetrične zračne vodove, simetrične kabele, koaksijalne i optičke kabele.
Druga cjelina obrađuje gradnju zračne tk mreže te kako nadzemni kabeli slobodno vise u zraku pa moraju sami sebe nositi ili imaju ugrađeno nosivo uže. Postavljaju se po uporištima na zemlji i ostalim osloncima.
U primjeni se najčešće primjenjuju samonosivi kabeli s nosivim užetom koji se primjenjuju u sekundarnoj TF mreži i samonosivi kabel sa svjetlovodnim vlaknima koji se ugrađuje u TK mreže za povezivanje izdvojenih objekata, gdje se ne može izvesti podzemna instalacija.
TELEKOMUNIKACIJSKI VODOVI
Više od 150 godina duga povijest telekomunikacija, te nesagledivo duga povijest komunikacija, podsjećaju nas na stalna nastojanja ljudi da brže i kvalitetnije razmjenjuju poruke.
Za podsustav prijenosa telekomunikacijskog sustava možemo reći da se dijeli na žični, bežični ili kombinirani. Bežični (radio-komunikacijski) sustavi posebno se izučavaju, ali u ovom seminaru ću nešto više reći o telekomunikacijama po žičnim ili tzv. fizičkim vodovima.
Telekomunikacijski vodovi možemo podijeliti na :
Simetrične zračne vodove
Simetrični kabeli
Koaksijalni kabeli
Optički kabeli
Simetrični zračni tk vodovi
Elektromehanička tehnologija na stupnju razvijenosti na kojem je bilu početkom 19. stoljeća, mogla bi podržati ravoj telegrafskih telefonskih komunikacijskih sustava s jednostavnim, primitivnim prijenosnim podsustavom.
Simetrični vodovi s vodičima od Si-bronce Ø 3 mm ili Ø 2 mm, na keramičkim ili staklenim izolatorima i drvenim stupovima visine 5-8 m. Ovisno o debljini vodiča i drugim detaljima konstrukcije, iskoristivi frekvencijski pojas linije je od 0 Hz do oko 150 kHz.
Takve su linije povijest telekomunikacija i više se ne grade niti održavaju. U nasljeđe nam je ostao princip „simetričnosti“ dvaju vodiča jednog telekomunikacijskog voda.
Simetrični kabeli
Antenski „Ladder“ kabel, Zo=450Ohm Višeparični telefonski UTP kabel
armirani podzemni kabel
Slika 2. Simetrični kabeli različitih izvedaba i primjena
Simetrični kabeli, koji se ukopavaju u zemlju ili postavljaju po stubovima kao tzv. samonosivi kabeli, sadrže više parica. Paricu tvore dva bakrena vodiča promjera 0,4 mm do 1,2 mm, izolirana PVC-om, polietilenom ili nekim drugim suvremenim umjetnim izolacijskim materijalom. Niskofrekvencijski kabeli predviđeni su za frekvencijski pojas do nekoliko desetaka kHz, a koriste se za povezivanje telefonskih terminala s komutacijskim čvorištima. Međutim, pretplatnički telefonski kabelski priključci izgrađeni su za telefonsko komuniciranje u frekvencijskom pojasu 0,3 kHz do 3,4 kHz sada se koriste za digitalne, ISDN priključke, DSL i ADSL digitalne komunikacije brzina do 2 Mb/s. Visokofrekvencijski kabeli s dovoljno malim gušenjem propuštaju signale od 0 Hz do 250 kHz ili čak do 560 kHz. Suvremeni telekomunikacijski sustavi (ADSL, SDSL, VDSL) ruše ove norme.

---------- OSTATAK TEKSTA NIJE PRIKAZAN. CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturskiradovi.net 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: maturskiradovi.net@gmail.com